Kušaona maslinovog ulja u Puli
Kušaona OPG Rakovac nalazi se na adresi Vidikovac 68. Radno vrijeme: Ponedjeljak-subota, 10 do 13 sati
Ovaj tekst neće imati nikakve veze sa našim ekstra djevičanskim maslinovim uljem. Sve već znate – plodovi su divni, ulje je vrhusko, maslinici sređeni kao park (hvala Saša!).
Ovdje se radi o našem grožđu ispred kuće. Ni sorte ni količinu nismo birali. I jadne loze žive kako žive, maslina nam je u fokusu. Dakle, ove se godine loza nije baš usrećila sa pažnjom. Pokoji tretman bordoškom juhom, još u proljeće, i to je to. I nevjeojatno ali istinito, grožđa ipak imamo. ali da izgleda lijepo – pa i ne baš 😊. No sve što mu u izgledu fali, nadoklađuje okusom. Samo, kad nije lijepo, nikome se baš ne jede…
Bobice su male, sitne, kožica poprilično debela. Ako se naleti na veću bobu, avaj nesreće, tu je koštica kapitalac. Ali jadno naše zanemareno grožđe ima bolji okus od bilo kojeg izložbenog primjerka iz samoposluge. NIsmo ga nikom nudili na poklon, jasno nam je da ne izgleda privlačno. Jedemo ga polako sami, a od viška smo napravili zimnicu! Inače se trudimo raditi bez “kemije”, ali situacija sa slobodnim vremenom je takva da bez “kemije” ne bi bilo zimnice od domaćeg voća, pa za nas dilema ne postoji.
Uh. Bijelo grožđe ima koštice skoro i u najmanjim bobicama. Kažem najmanjim, a sve su male 😄 Rekla bih 3 do 4 naše za jednu bobu grožđa iz Konzuma. Osim što su bobe male (a koštice tvrde), oscilira i stupanj zrelosti. To je vidljivo već na oko: od gotovo jantarnih boba, do onih zelenkastih, svega ima.
Nema druge nego raditi s onim što imaš. Kako je ovo grožđe zapravo jako slatko, odlučila sam se za Dr Oetker Gelfix Super Plus 4:1. Na kilogram voća dodaje se samo 250g šećera što je zaista SUPER.
Kako imamo “situaciju” s košticama nije bilo druge nego pasirati. Srećom – imam pasirku.

Nakon bijelog grožđa, crno je kao godišnji odmor! Male bobice uopće nemaju koštica, a velike sam prepolovila i košticu izvadila. Tu sam radila sa Dr Oetker Džemfix 3:1, sve po receptu na vrećici. Dodala sam muškatni orašćić. Super paše, ali tko neće – ne mora.
Tu je sve jasno i lako. U bobice sam umiješala Džemfix, kojeg sam prethodno pomiješala sa 2 žlice šećera. Kad je zahuhala smjesa, dodala sam ostatak šećera i muškatni orašćić. Kuhala još 3 minute uz stalno miješanje i napunila prethodno pripremljene staklenke. Lako i brzo, posao obavljen.
Znam da je sigurno bolje kad se lijepo kuhaju džemovi i marmelade kako su to delale naše none. Polako, uz špaher, koliko rabi da rabi vrimena. Ali ja nisam taj tip 😊 Ako je nekome ovo poslužilo za instpiraciju, ali je skuhao bez malih čarobnih Dr. Oetker pomoćnika, neka mi javi kao je ispalo. Zanima me!
Odgovori